Zvezda je lopta usijanog gasa (plazme) koju na okupu drži sopstvena gravitacija. Najbliža zvezda do Zemlje je Sunce. Ogroman broj drugih zvezda se može videti golim okom sa Zemlje u toku noći. Ove zvezde se vide kao svetleće tačke na nebu jer su veoma mnogo udaljene od Zemlje. Sa Zemlje se može videti nekoliko hiljada nama najbližih zvezda. Međutim, većina zvezda u Vasioni, uključujući i većinu zvezda u našoj galaksiji se ne može videti golim okom. Samo u našoj galaksiji postoji 100-400 milijardi zvezda, a u Vasioni postoji bar 2000 milijardi galaksija.
Zvezde isijavaju ogromnu količinu energije u vidu vidljive svetlosti kao i u vidu infracrvenog i ultraljubičastog zračenja. Ovu energiju dobijaju u procesima termonuklearne fuzije vodonika u helijum u svom jezgru. Osim što su glavni “proizvođači” energije u vasioni, zvezde su i jedini “proizođači” elemenata težih od litijuma. Naime, u toku svog “životnog” ciklusa zvezde u procesima zvezdane nukleosinteze stvaraju teže elemente spajanjem (fuzijom) lakših elemenata. Na kraju svog veka zvezde ekspolodiraju (ove ekplozije se nazivaju nove ili supernove) i pritom veliki deo svoje mase izbace u međuzvezdano prostranstvo. Od ovog izbačenog gasa mogu nastati nove zvezde i oko njih nove planete. Tako su naš Sunčev sistem, naša planeta, pa i živa bića na Zemlji nastali od međuzvezdanog gasa neke davno nestale zvezde. Svaki atom ugljenika, kiseonika, kalcijuma, gvožđa itd. u ljudskom telu je nastao u nekoj zvezdi u dalekoj prošlosti. Svi smo mi "zvezdana prašina".
Zvezde isijavaju ogromnu količinu energije u vidu vidljive svetlosti kao i u vidu infracrvenog i ultraljubičastog zračenja. Ovu energiju dobijaju u procesima termonuklearne fuzije vodonika u helijum u svom jezgru. Osim što su glavni “proizvođači” energije u vasioni, zvezde su i jedini “proizođači” elemenata težih od litijuma. Naime, u toku svog “životnog” ciklusa zvezde u procesima zvezdane nukleosinteze stvaraju teže elemente spajanjem (fuzijom) lakših elemenata. Na kraju svog veka zvezde ekspolodiraju (ove ekplozije se nazivaju nove ili supernove) i pritom veliki deo svoje mase izbace u međuzvezdano prostranstvo. Od ovog izbačenog gasa mogu nastati nove zvezde i oko njih nove planete. Tako su naš Sunčev sistem, naša planeta, pa i živa bića na Zemlji nastali od međuzvezdanog gasa neke davno nestale zvezde. Svaki atom ugljenika, kiseonika, kalcijuma, gvožđa itd. u ljudskom telu je nastao u nekoj zvezdi u dalekoj prošlosti. Svi smo mi "zvezdana prašina".